Ispred mene ponor je,
tamne hridi zovu me,
utehu mi laznu nude.
A iz srca kao spas
cujem meni poznat glas
pa se davne uspomene bude.

Pamtim reci oca mog:

Na sve misli dobri bog
kako volis tako ti se pise.
Ako ljubavi je kraj
druga negde ceka znaj,
sunce dodje uvek posle kise.

Nije vredno sine moj
zivot dati voljenoj
ako sudjena ti nije.
Pusti suze neka ih
budi uvek iznad njih
Mudar covek svoje boli krije

Nije vredno, stari moj,
zivot dati voljenoj
ako sudjena mi nije.
Bolje vinom zaliti
nego za njom zaliti
moje sunce moje najmilije.

Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza

Ref.